Počev od 1905. godine, kada je u Francuskoj (Boulogne-sur-Mer) održan prvi Svjetski kongres tadašnjih esperantista, Svjetski esperantski savez svake godine u drugoj zemlji organizira takav susret esperantista iz čitavog svijeta. Za godinu 2023. kandidirala se Italija i 108. Svjetski kongres esperantista održan je u Torinu od 29. srpnja do 5. kolovoza. Tema Kongresa bila je: „Migracije – tijekovi ljudskih vrijednosti“. Redatelj je bio Thomas Bormann, novinar iz Njemačke. Predavanja su održana na 8 sjednica i predstavljanjem filmova (npr. Roman Dobrzyński: „O Bona Espero u Brazilu“).
Prema Kongresnoj knjizi pristupilo je 1319 osoba iz 69 zemalja, iz Hrvatske 12 i to iz Zagreba, Rijeke, Bjelovara, Varaždina i Đurđevca. Hrvatski savez za esperanto predstavio se u okviru Pokretnog sajma (Movada Foiro). Zdravka Metz doprinijela je kongresnoj temi predstavljanjem vlastitog iskustva migrantice u Kanadi. Grozdana Grubišić-Popović pohađala je Govorne lekcije, a Josip Pleadin kao promatrač sudjelovao je na sjednicama Odbora Svjetskog saveza esperantista. Ja osobno sam pratio Esperantologijsku konferenciju koja je održana 3. i 4. kolovoza i djelomično predavanja na Kongresnom Sveučilištu s vrlo zanimljivim programima za ljubitelje takvih tema.
Najposjećeniji su bili Svečana inauguracija i Umjetničke priredbe (koncerti, kazališna predstava) koji su održavani u velikom Salonu Zamenhof. I natjecanje govornika bilo je vrlo zanimljivo, jer je pokazalo da postoje mladi esperantisti koji se žele na taj način natjecati. Fenomen nekoliko zadnjih kongresa je i Nogometni meč u kojem su naravno sudjelovali mladi. Ovog puta bio je to meč između ekipe esperantista i ekipe peruanskih imigranata u Torinu.
Na kraju vas želim podsjetiti da će idući 109. Svjetski kongres esperantista ugostiti grad Arusha u Tanzaniji. Bit će to prvi Svjetski kongres esperantista na afričkom kontinentu, a afrički esperantisti su se veoma uspješno predstavili kao organizatori tog kongresa.
Zaključno mogu reći da je Torinski kongres bio dobro i uspješno organiziran i ja sam ga napustio veoma zadovoljan.
Anto Mlinar
Fotografije: Ankica Jagnjić
