O esperantu

Esperanto je međunarodni jezik, koji čini međusobno razumijevanje ljudi različitih materinjih jezika mnogo lakšim. Već više od 130 godina esperanto se dokazuje kao živ jezik, kojim se bez problema mogu izraziti sve profinjenosti ljudske misli.

Esperanto ne pripada nekom određenom narodu, niti određenoj zemlji. Stoga on ne daje povlastice nijednoj određenoj nacionalnoj kulturi, ali ih niti ne zanemaruje. On pripada svim ljudima koji ga govore i predstavlja most koji povezuje različite kulture.

Zbog svoje jednostavne i pravilne gramatike, zbog laganog sastavljanja duljih riječi pomoću kraćih, i zbog svog internacionalnog vokabulara, esperanto je  najlakši jezik na svijetu za učenje. Znanstvene su studije utvrdile da se esperanto uči nekoliko puta brže od ostalih jezika (i do desetak puta)!

Autor esperanta je dr. Lazar Ludwig Zamenhof, liječnik okulist židovskog porijekla iz Poljske, koji je godine 1887. predstavio udžbenik tog jezika. Esperanto se tada zapravo zvao jednostavno „Lingvo Internacia“ (Međunarodni jezik); „Esperanto“ (onaj koji se nada) bio je Zamenhofov pseudonim, kojim je kasnije nazvan i sam jezik.

Zamenhof (1859. – 1917.) je rođen u gradu Byalistoku u današnjoj Poljskoj (tada pod ruskom vlašću). U tom su gradu živjeli Židovi, Poljaci, Rusi, Nijemci i Litvanci – i to strogo međusobno podijeljeni. Svakodnevni život je bio pun mržnje i neprijateljstva između tih naroda. Oni su k tome govorili i različite jezike, te do pravog kontakta nije moglo ni doći. U to je vrijeme Zamenhof došao na ideju o jednom neutralnom jeziku, koji bi svima bio drugi jezik, a kojim bi se prebrodile jezične barijere i kojim bi se došlo do razumijevanja i sloge među narodima.