U korejskom esperantskom časopisu TERanidO (Potomak Zemljana) koji uređuje Ombro-Jang objavljena je u broju 356 informacija da su na korejskom objavljene dvije nove knjige prevedene s esperanta. One su iz daleke prošlosti hrvatske književnosti. „Ispovijest“ Milke Pogačić na esperanto je prevela Antonija Jozičić iz Kostajnice 1913. a u kineskom prijevodu Wang Luyana objavljena u Šangaju 1931. Druga je „Alkar“ koju je na esperanto preveo dr. Fran Janjić, a koju je 1926. objavila na esperantu izdavačka kuća Hirt und Sohn u Leipzigu. Na esperanto ju je s tog njemačkog primjerka preveo Su Fang Si. Godine 1936. izdavačka kuća Shangiru u Ŝangaju objavila je „Alkara“ u kineskom prijevodu Su Fang Sija.
Prošlo sto godina. Kako su sad te stare knjige prevedene na korejski? Kome imamo zahvaliti? Prevoditelj Ombro-Jang naletio je na informacije o tim knjigama slušajući esperantske emisije kineskog radija. Jedna od njih objavila je intervju sa Spomenkom Štimec pod naslovom „Veze između hrvatske i kineske književnosti“. On je već ranije preveo tri knjige Spomenke Štimec na korejski: „Hrvatski ratni noćni dnevnik“, „Hodler u Mostaru“ i „Tilla“ u Izdavačkoj kući Azalea u Seulu.
U radio-intervjuu prvi je put čuo za ta stara hrvatska djela, koja postoje na esperantu već sto godina, a koja su prevedena s esperanta na kineski. Starost ga nije omela. Ako može Kina, može i Koreja.
Hvala, Ombro-Jang što tako pažljivo slušaš kineske esperantske emisije! I što neumorno tragaš za knjigama o kojima si slušao, bez obzira kako su stare!
Spomenka Štimec
