Esperanto sam ponovo počela učiti nakon tridesetak godina od studentskih dana. To je bilo 2014. (ili 2015?) godine u Društvu za esperanto „Split“, koje je tada koristilo lijepe prostorije gradskog kotara Lovret u Splitu (jer svoje nije posjedovalo). Tada sam prvi put upoznala gospodina Ivu Osibova.
Naime, naš učitelj esperanta bio je umirovljeni pravnik i profesor, magistar prava, veliki esperantist iz Splita, gospodin Ivo Osibov. Svi su, kao ja, bili nekako „početnici“ jer smo, nakon ogromne pauze, zaboravili osnove našeg međunarodnog jezika. On nas je prvo, razumljivo, učio od početka. Poslije tog tečaja, u kojem smo učili koristeći udžbenik „Esperanto“ po zagrebačkoj metodi, nastavili smo u naprednom tečaju. Tad nam je učitelj donio posebne zanimljive tekstove, brižno pripremljene da naučimo više novih riječi i kompleksniju gramatiku. Ti su se tečajevi održavali jednom tjedno po dva sata. Pauzirali smo samo u godini epidemije korona virusa.
Mnogo sam naučila od mog dragog profesora Ive, ne samo o jeziku, nego i o esperantskom pokretu, o kojem nam je mnogo govorio i pokazivao na video-projekcijama. Tada sam saznala koliko je velik i entuzijastični esperantist on bio i o njegovim važnim funkcijama u svjetskom esperantskom pokretu.
Bio je nazočan na gotovo svim esperantskim kongresima, zajedno sa svojom dragom suprugom Katjom.
Ivo je bio „živa enciklopedija“ esperanta i uvijek mi je rado pomagao kad bih zapela u prijevodu. Tako je također bio lektor i korektor moje prve dvojezične knjige, slikovnice „Magična igra / Magia ludo“.
Nije bio neki uštogljeni učitelj, nego se često znao i našaliti na svoj poseban način. S nama se i družio na našim izletima, koje smo organizirali svake godine nakon završetka tečajeva.
Nedostajat će nam, isto kao i njegovo veliko znanje Esperanta. Nedostajat će nam i njegove šale. Meni već nedostaje moj dragi učitelj, veliki gospodin i esperantist. Nastavljam tamo gdje je on završio i sada ja poučavam druge u našem Društvu.
Hvala za sve, dragi naš Ivo!
Počivaj u miru!
Darija Budiša
