Što je ESPERANTO?

međunarodni jezik,
koji čini međusobno razumijevanje ljudi različitih materinjih jezika mnogo lakšim. Već više od 100 godina esperanto se dokazuje kao živ jezik, kojim se bez problema može izraziti sve profinjenosti ljudske misli.

međunarodan i neutralan
Esperanto ne pripada nekom određenom narodu, niti određenoj zemlji. Stoga on ne daje povlastice nijednoj određenoj nacionalnoj kulturi, ali ih niti ne zanemaruje. On pripada svim ljudima koji ga govore i predstavlja most koji povezuje različite kulture.

Esperanto je lagan!
Zbog svoje jednostavne i pravilne gramatike, zbog laganog sastavljanja duljih riječi pomoću kraćih, i zbog svog internacionalnog vokabulara, esperanto je za učenje najlakši jezik na svijetu. Naučne studije su ustvrdile da se esperanto uči nekoliko puta brže od ostalih jezika (i do desetak puta)!

Odakle potječe esperanto?
Autor esperanta je dr. Lazar Ludwig Zamenhof, liječnik okulist židovskog porijekla iz Poljske, koji je godine 1887 istupio sa udžbenikom tog jezika. Esperanto se tada zapravo zvao jednostavno "Lingvo Internacia" (Međunarodni jezik); "Esperanto" (onaj koji se nada) bio je zamenhofov pseudonim, kojim je kasnije nazvan i sam jezik. Zamenhof (1859-1917) rođen je u gradu Byalistok u današnjoj Poljskoj (tada pod ruskom vlašću). U tom gradu živjeli su Židovi, Poljaci, Rusi, Nijemci i Litvanci - i to strogo međusobno podijeljeni. Svakodnevni život je bio pun mržnje i neprijateljstva između tih naroda. Oni su k tome govorili i različite jezike, te do pravog kontakta nije moglo ni doći. U to je vrijeme Zamenhof došao na ideju o jednom neutralnom jeziku, koji bi svima bio drugi jezik, a kojim bi se prebrodile jezične barijere i kojim bi se došlo do razumijevanja i sloge među narodima.

Kakva je bila povijest esperanta?
Pomoću Zamenhofova udžbenika su uskoro mnogi ljudi naučili esperanto. (Tako npr. znamo za 5 djevojaka iz Osijeka, koje su 1889. bili prvi esperantisti u Hrvatskoj!) U početku su esperantisti većinom bili Rusi (koji su esperanto povezivali s humanističkim idejama), te malo kasnije Francuzi (koji su naglašeno težili  praktičnoj primjeni). Dalje se jezik širio u Njemačkoj, Švedskoj, Japanu, Austrougarskoj, ali i Kini i Brazilu! 1905. je održan u gradu Boulogne-sur-Mer (Francuska) prvi Svjetski kongres esperantista. Od tada se Kongres održava gotovo svake godine i to u različitim zemljama. Kasnije su nastale Akademija esperanta, Svjetski esperantski savez (UEA, 1908.), Svjetski omladinski esperantski savez (TEJO, 1938.) itd. Do godine 1914 bilo je već govornika esperanta u svim dijelovima svijeta. Nakon 1. svjetskog rata je pokret naglo ojačao. Tada su došla dva jaka udarca: zabrana esperanta i čak fizički progon esperantista u nacističkoj Njemačkoj, te u staljinističkom Sovjetskom Savezu. Dotične vlasti nisu mogle podnijeti pokret koji druge narode smatra ravnopravnima, odnosno koji omogućuje komunikaciju sa svijetom izvan kontrole vlasti. Nakon 1945. esperantski pokret opet jača. 1954. postiže uspjeh i veliko priznanje deklaracijom UNESCO-a o esperantu. Esperanto je, iako nedovoljno raširen, postao civilizacijska tekovina. U današnje vrijeme sve veće povezivanje svijeta, a naročito Internet, pruža mu nove mogućnosti. 

Što je cilj esperanta?
Esperanto je jedna divna ponuda za rješenje problema (ne)sporazumijevanja u svijetu, i jedno sredstvo za bolje odnose među narodima.On je lakši za učenje od drugih stranih jezika i on je neutralan, tj. nijednom narodu materinji jezik. Esperanto ne želi potisnuti materinje jezike, nego se brine za njihovu ravnopravnost i održanje. Nitko ne treba imati prvenstvo ili biti zapostavljen. Govornici esperanta se tako suprotstavljaju današnjem zatiranju jezičnih i kulturnih manjina, kao i namjernom korištenju velikih jezika u nametanju političkih i ekonomskih interesa velesila drugim narodima (tzv. "jezični imperijalizam"). Esperanto može biti drugim jezikom za sve narode..

Nije li taj cilj obična utopija?
Paaa... isto je nevjerojatan bio i let na Mjesec ili osamostaljenje Hrvatske.

Neutralnost:
Na 1. Svjetskom esperantskom kongresu 1905. objavljeno je slijedeće: "Esperantist je svatko tko poznaje i upotrebljava jezik Esperanto, bez obzira za koje ciljeve ga upotrebljava." Osim toga je naglašeno da esperanto nije "ničije vlasništvo".

Koliko ljudi govori esperanto?
U dodir sa esperantom, započevši učenje, došlo je sigurno između 3-10 milijuna ljudi. Ipak smo bliži odgovoru ako uzmemo 200-300 tisuća ljudi. A ako postavimo stroge kriterije, došlo bi se do 50.000. Ali pravi odgovor se ne može dati, jer ima mnogo onih koji su ga učili, a nisu nigdje organizirani. To je isto kao da pitamo koliko ljudi zna igrati šah. Većina nije u šahovskom savezu...

Zašto već danas ne govorimo svi esperanto?
Jezici ne uspijevaju sami od sebe, nego se šire političkom i ekonomskom snagom. Do danas zemlje koje su politički moćne podstiču samo svoje vlastite nacionalne jezike. Jedna od prednosti esperanta, tj. da nikome ne daje prvenstvo, ovdje mu postaje smetnjom.

Zašto ljudi uče esperanto već danas?
Korist: Govornici esperanta u svijetu još nisu previše brojni, ali se veoma raduju kad se sretnu. Stoga ima tokom cijele godine raznih esperantskih skupova, gdje se taj jezik može primijeniti. Tu esperanto nije sam sebi cilj, nego sredstvo za neograničenu i slobodnu razmjenu misli. Može se organizirati vlastito putovanje kroz strane zemlje, a sve putujući od jedne kontakt-adrese do druge. Tu su i radio-emisije na esperantu, dopisivanje, kolekcionarstvo, a isto tako i literatura (oko 40.000 naslova).
Jezični interesi: Tko već pozna neke strane jezike - a to vrijedi za većinu ljubitelja esperanta - može rado proširiti svoj spisak i esperantom. Upravo je fantastično da jedan "umjetan" jezik može funkcionirati, i to još kako! To se može osjetiti npr. u diskusijama na Internetu... Tu su i jezično politički motivi: jedan dio esperantista naglašeno se zalaže za jedno demokratsko rješenje jezičnog pitanja u svijetu, što po njihovom mišljenju može biti samo jedan zajednički drugi jezik, koji nije nikome materinji. Postoji i idealizam: sigurno ima i onih koji žele poboljšati ovaj svijet! A zašto da ne?

Što mi konkretno može donijeti esperanto?
Ako govorite esperanto, možete:
sklapati prijateljstva diljem cijelog svijeta putem pisama ili elektronske pošte, s ljudima koji žive u dalekim zemljama i pripadaju drugačijim kulturama;
sastajati se s drugim esperantistima na organiziranim skupovima u zemlji i inozemstvu, npr. na Svjetskim esperantskim kongresima, na Omladinskim kongresima i mnogim drugima. Oni pružaju nezaboravan doživljaj, zahvaljujući raznolikosti sudionika i zajedničkom jeziku...;

putovati Tko radi putuje, može koristiti "Pasporta Servo" - spisak od preko 1000 adresa iz preko 80 zemalja, od onakvih esperantista, koji besplatno primaju u goste druge esperantiste i čak im pokazuju svoj grad ili svoju zemlju... Ovaj spisak se od 1977 ažurira jednom godišnje. Prednost pri tome: uči se o zemlji i ljudima, ono što se ne saznaje u svijetu masovnog turizma i hotela i što ne propisuje službena turistička propaganda... A prođe se i mnogo jeftinije!

naučiti nešto o drugim kulturama i to na jednoj pravoj međunarodnoj sceni: Jezik esperanto ima jednu opsežnu literatutu svih stilova, i to ne samo prijevode, nego i originalno pisana djela, pisana od strane autora sa svih kontinenata i kulturnih krugova. Da ne govorimo i o brojnim novinama, te radio emisijama na esperantu, pa čak imamo i kazalište i glazbenu kulturu.