U subotu 9. prosinca 2023. održano je predavanje u organizaciji Hrvatskog željezničarskog esperantskog društva i Udruge predavača esperanta u prostorijama Mjesne zajednice u Radničkom dolu 1 u Zagrebu. Predavao je dr. Zlatko Hinšt temu pod naslovom „Sjećanja na hrvatske esperantiste koji u 2023. godini imaju jubilarne obljetnice rođenja i/ili smrti“.
Na početku i s najviše posvećenog vremena bio je Radenko Milošević rođen 23. srpnja 1943. i umro 23. kolovoza 2016., u Zagrebu (80. obljetnica od rođenja). Diplomirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, geofiziku, i na Ekonomskom fakultetu, a gdje je i magistrirao ekonomiku. Radio je u Zavodu društveno planiranje i makroekonomske analize i prognoze, i poslije u Hrvatskoj gospodarskoj komori za Grad Zagreb. Radenko je bio član „Prijatelja prirode“ i poslije ED „Bude Borjan“, pa je osnovao Zagrebački esperantski savez (ZES), Hrvatski esperantski savez (HES) i Udrugu zagrebačkih esperantista (UZE) gdje bio predsjednik. Premda je osnovao Hrvatski esperantski savez (koji je bila druga udruga do HSE) i bio njezin predsjednik, dogovorio je s akademikom Daliborom Brozovićem da uđe u predsjedništvo Hrvatskog saveza za esperanto (HSE), gdje je bio niz godina jedan od potpredsjednika i ostao u Savezu do kraja života. Izdavao je listove „Zelano“, kratko „Kroata Esperantisto“ (po uzoru na list iz 1909.-1911. godine koji je bio organ Društva hrvatskih esperantista, koja je započelo djelovati od prosinca 1908.), i „Zagreba Esperantisto“, organ UZE-a, a koje je većim dijelom sam financirao. Bio je i veliki donator za uređenje Dokumentacijskog esperantskog centra (DEC) u Đurđevcu.
Slijedili su osvrti na esperantiste antifašiste koji su izgubili živote u Narodno-oslobodilačkoj borbi (NOB). Prvo je bio osvrt na esperantista koji jedini ima spomenik, bistu u Ulici baruna Filipovića u Zagrebu – narodnog heroja Ivu Lolu Ribara, poginulog 27. studenoga 1943. u Bosni na Glamočkom polju. Spomenuti su poginuli sudionici u NOB-u u ofenzivi na rijeci Sutjesci 1943., kao i oni poginuli na drugim mjestima te godine (sa 80 godina od smrti).
Zatim su predstavljeni oni koji u 2023. imaju 100 godina od rođenja (Franjo Majetić, poznati glumac, Josip Vrančić, profesor povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru, Karlo Muhar, profesor na školi za slijepe, Stjepan Bolf, poginuo u NOB, član esperantskog društva u Delnicama, i Tomo Švaco, aktivan esperantist, skupljao je potpise za peticiju OUN, pravnik iz Đurđevca, poslije živio u Zagrebu, delegat i potpredsjednik ED „Bude Borjan“.
Slijedili su esperantisti zaslužni za održavanje esperantskih tečajeva, pisanje udžbenika, rječnika i gramatika esperanta. To su: d-ro Dušan Maruzzi (1883-1956), najviše je živio i djelovao u Zagrebu, ali i živio je i u Ljubljani, pisac poznatog udžbenika esperanta, autor rječnika i gramatike, docent za esperanto na Visokoj ekonomsko-komercijalnoj školi u Zagrebu između dva svjetska rata, i drugo, a surađivao je sa Nikolom Bubalom iz Mostara (obojica su s jubilarnih 140 godina od rođenja). D-ro Ivo Rotkvić (1901-1983) sa jubilarnih 40 godina od smrti, bio je pravnik zaposlen u Hrvatskom prirodoslovnom društvu, član Akademije esperanta, lingvist, suradnik D. Maruzzija, tajnik Zagrebačkog esperantskog društva, organizator esperantskih kongresa, urednik esperantskih novina, prevoditelj djela „Cezaro“ Mirka Jelušića i drugog na esperanto, pisac članaka, suradnik na knjizi „Tragedija u svemiru“, koautor rječnika sa Maruzzijem, i drugo. Stevan Stojnić bio je srpski, ali i dijelom hrvatski esperantist (dok je živio i radio u Puli i osnovao ED „Adriatika Stelo“), savjetnik jugoslavenskih željeznica u Beogradu, autor 36 knjižica učenje esperanta prema metodi mnemotehnike, održavao tečajeve, predsjednik Međunarodnog saveza esperantista željezničara između dva svjetska rata, pisao i uređivao zajedno s Ilijom Puhalom iz Hrvatske, časopis „La Fervojisto“, uz druge zasluge. Istakli su se još u održavanju tečajeva, jubilarci, Marijan Kekez, Branko Kurka, Stevan Popović, Tomo Havana, Franjo Homar i Božena Vanek. Antun Šimunić (1948-1993), profesor engleskog jezika iz Osijeka, bio predsjednik ED „Liberiga Stelo“, zaslužan je kao pisac, prevoditelj, rada na rječniku i za druge aktivnosti. I slijede i drugi esperantisti.
Zlatko Hinšt
