Članovi Hrvatskog saveza za esperanto ostvarili su 14. 10. 2023. lijep izlet u Kostajnicu. Poseban povod bila je činjenica da je u Kostajnici živjela jedinstvena pučka učiteljica Antonija Jozičić (1869. – 1945.). Zahvaljujući nastojanjima nasljednice Milkice Jukić zaživjela je u Hrvatskoj Kostajnici Soba Antonije Jozičić. Bila je pionir esperantskog pokreta u Hrvatskoj. Iza nje su ostali vrijedni artefakti iz života građanske Kostajnice (krevet s vezenom posteljinom, stol u blagovaonici s vrijednim servisima od porculana, vezenim stolnjakom i salvetama, portreti glazbenika za zidnu zaštitu koje je sama kreirala, ukrasi za vrata i zidove pa i njen kofer na čijem je zaštitnom omotu izvezla svoj monogram koji se ponavlja na svim predmetima koji su bili u njenom vlasništvu).
Esperantisti su posebno sa simpatijama razgledali esperantski kutak u sobi i kovčeg koji je nosila na velika esperantska putovanja u Krakow i Pariz. U njenoj sobi smještenoj u velikoj staroj kostajničkoj školi (koja je dobila novu fasadu ali je iznutra još neožbukana te je bez posebne dozvole škole teško prići sobi s izlošcima) posebno je uređen esperantski kutak s njenim pismima, pisaćim priborom i velikim albumom s portretima sudionika Svjetskog kongresa esperantista u Krakovu 1912.
Nakon Krakowa bila je sudionica jubilarnog 10. svjetskog kongresa esperantista u Parizu od 2. Do 9. 8. 1914., gdje je u kongresnim dokumentima zabilježena pod rednim brojem 1694 (Henrik Haas iz Maribora je 3681 a dr Pavle Stanišić iz Vinkovaca je 973.) Kongres se nije održao jer je objavljen Prvi svjetski rat. U kongresnoj knjizi zabilježeno je 3739 prijavljenih sudionika. Pristigli sudionici su samo uzeli kongresne materijale i vratili se svojim kućama. Antonija je kroz ratom zahvaćenu Europu donijela do Kostajnice jedinstveni kongresni plakat koji se danas čuva na zidu Hrvatskog saveza za esperanto.
Esperantisti su posjetili njen grob i položili cvijeće: ona je na esperantu o svom trošku kao vlastito izdanje objavila 1913. roman “Ispovijest” Milke Pogačić. Njena je knjiga stigla u Šangaj i od nje je nastao prvi kontakt hrvatske književnosti na kineski. Prevodilac šangajskog izdanja na kineski je esperantist Wang Luyan.
Sudionici izleta uživali su u znamenitostima Hrvatske Kostajnice, razgledali njene fortifikacijske objekte iz vremena obrane od Turaka, popeli se na brdo Djed, posjetili jedinstveni secesijski hotel Centar i spomen-obilježje Gordanu Ledereru s remek-djelom kipara Petra Barišića.
Preko mosta na danas romantičnoj Uni prešli su u Bosnu i Hercegovinu i ručali.
Braneći ovaj most poginuo je 1991. mladi esperantist Ivica Lešković čije je tijelo nađeno tek nakon svršetka rata. Kao dječak putovao je s esperantistima u norveški Tromso I doživio “bijele noći”…
Uvečer se karavana od sedam automobila vratila u Zagreb i Rijeku sa sudionicima punim nadahnuća. U ovoj je ekspediciji sudjelovalo 28 osoba.
S. Štimec
Foto: Ivan Špoljarec
