Povijest esperantskog pokreta na području današnje Hrvatske započela je u Rijeci (tada Fiume), kad je 28. rujna 1907. osnovana Jadranska Esperantska Liga (Adriatika Esperanta Ligo). Ideja te Lige bila je ujediniti esperantska društva s područja Jadrana. Predsjednik Jadranske esperantske lige bio je barun Lajos d’ Orzy, koji je kasnije prešao na novi međunarodni jezik Ido, a njegov suradnik bio je Egidio Mihich.
Nažalost, iako je prijedlog Statuta odobrila policija, gradska uprava i guverner, Statut nije prihvatilo mađarsko Ministarstvo unutarnjih poslova. U odgovoru Ministarstvo zahtijeva promjene Statuta u smislu da je osnivanje novih društava moguće samo na području Mađarske, nova udruga mora poštivati Statut Lige, dok stranci mogu pristupiti društvu kao podupirući članovi uz odobrenje mađarskog Ministarstva unutarnjih poslova. Kako je Sušak pripadao Hrvatskoj, a Opatija (tada Abbazia) Austriji, organizirana aktivnost svela se samo na jedno društvo – Riječku esperantsku grupu (Fiumana Grupo Esperantista), koja je osnovana isti dan kada i Liga. Prema izvještaju policije, grupa je prestala s radom 1913. godine. Prvi predsjednik Riječke esperantske grupe bio je Eduardo Springhet, tajnik R. Gilić a bibliotekar A. de Schlemmer.
Malo je podataka o Eduardu Springhetu. Rođen je u Rijeci 11. studenog 1877., i bio je poznat kao Kraljevski ekspert za namirnice. Napisao je knjigu o analizi namirnica „Patvorenje hrane i jednostavni načini njihova otkrivanja“ (Alterenazioni e falsificazioni delle sostanze alimentari e metodi facili per scoprirle) izdane u Trstu 1913. godine. Knjiga je posvećena Municipiju slobodnog grada Rijeke, budući da se Springhet usavršavao kod veterinara Francesca Municha u Gradskoj klaonici. Ta se knjiga koristila u analizi namirnica u današnjem Nastavnom Zavodu za javno zdravstvo do osamdesetih godina prošlog stoljeća. Iako je podržavao autonomaše, u vrijeme Italije ipak se zaposlio u državnoj službi, tj. u tržnoj inspekciji na gradskoj tržnici. Na tom je položaju bio do svog umirovljenja 1937. godine. Umro je u Rijeci 24. listopada 1945. godine.
Nema podataka o organiziranom djelovanju esperantista u Rijeci (Fiume). Časopis jugoslavenskih esperantista “La provo” u broju od veljače 1922. piše da su se na području Slobodne Države Rijeka sastali esperantisti Rijeke (Fiume), Sušaka i Trsata (danas u sastavu grada Rijeke) te zajedno proslavili Zamenhofov dan. Ubrzo nakon toga, 30. kolovoza 1922. osnovana je prva Esperanto grupa (Esparanto grupo) na jugoslavenskom Sušaku. Prvi predsjednik društva bio je Josip Lipnić, a tajnik Rudolf Goldner. Radničko esperantsko društvo (Laborista Esperanto societo) osnovano je 1935., kao podružnica zagrebačke centrale. Dvije godine kasnije osnovana je i Jadranska zvijezda (Adriatika stelo).
Nakon Dugog svjetskog rata, 8. siječnja 1946. esperantisti su osnovali esperantsku grupu “A. Š. Turković”, koja je proširila svoju djelatnost kao kulturno društvo u 1968. godini. U 1970-ima esperantsko društvo imalo je i svoj sportski klub koji je igrao u regionalnoj ligi. Od 1995., nakon promjene imena, društvo nosi ime Esperanto društvo Rijeka (Esperanto societo Rijeka). Trenutno Društvo nastavlja rad na širenju esperantskog jezika i kulture, sudjelujući u kulturnom životu grada organiziranjem predavanja i susreta. Zadnji takav susret organiziran je s tršćanskim esperantskim društvom i Zajednicom Talijana u Rijeci kada je prezentiran prijevod fiumanske poezije na esperanto.
Napisala dr. sc. Ana Alebić-Juretić
