MEMORIJAL "IVAN FLANJAK", OSIJEK, 1983. - 1989.
MEMORKUNVENO "IVAN FLANJAK", OSIJEK, 1983 - 1989

Ivan Flanjak bio je novinar i esperantist iz Osijeka - veoma aktivan
esperantist, te iznimno sposoban organizator. Njegova prerana smrt bila je veliki
gubitak za esperanto u Osijeku. U godinama 1983, 1985, 1987. i 1989. su osječki
esperantisti organizirali međunarodni Memorijalni susret "Ivan Flanjak".
Susreti bi trajali oko 2 dana i imali radnu temu iz područja novinarstva.
Organizator je bilo Esperantsko društvo "Liberiga Stelo" iz Osijeka.
Ivan Flanjak estis ĵurnalisto kaj esperantisto el Osijek
- tre elstara, agema kaj ege organizkapabla. Lia frua morto estis granda perdo por
nia movado.
En la jaroj 1983, 1985, 1987 kaj 1989 estis en Osijek organizita (fare de
osijekaj esperantistoj) t.n. Internacia Memorkunveno "Ivan Flanjak".
Ili daŭris ĉ. 2 tagojn kaj havis laboran temon el ĵurnalismo. La
organizanto estis Esperanto-societo "Liberiga Stelo" el Osijek.
Ivan Flanjak (1950 - 1982)

1983
1. Memorijal "Ivan Flanjak" (1983) - Izlet u Vukovar i Vučedol
1-a Memorkunveno "Ivan Flanjak" (1983) - Ekskurso al
Vukovar kaj Vučedol


Program 1983.


"Tempo" 1/1983

1985

2. Memorijal "Ivan Flanjak" (1985)
Na slici su (s lijeva): Jerzy Upieński (Poljska,
Radio Polonia), Damir Malkoč i Višnja Branković (Osijek),
Emilija Lapenna (Zagreb) i Li Yuping (Peking).
2-a Memorkunveno "Ivan Flanjak" (1985)
En la foto sidas (de maldekstre): Jerzy Upieński
(Polando, Radio Polonia), Damir Malkoč kaj Višnja Branković (Osijek),
Emilija Lapenna (Zagreb), Li Yuping ( Pekino)


1985:

1987




1989


1991 - Planita,
sed neokazinta pro la milito.... aŭ neinteresiĝo?


Esperantistoj vizitantaj la tombon de Ivan Flanjak (Osijek, tombejo de Sankta Ana / Sveta Ana)

(pisao Davor Klobučar u knjizi "Pet latica iz Osijeka", 2009.)
Godine 1982. umro je mladi osječki esperantist Ivan Flanjak, koji je u kratkom
vremenu dao mnogo osječkom esperantskom pokretu, a vjerojatno bi dao i mnogo više
da je poživio. Osječki esperantisti su odlučili njemu u čast svake druge
godine u proljeće organizirati trodnevni esperantski susret, koji bi bio i međunarodnog
karaktera, a imao bi i važan radni dio. Zvao bi se "Međunarodni
memorijalni skup ' Ivan Flanjak'", odnosno "Internacia memorkunveno
'Ivan Flanjak'".
Održana su 4 susreta: 1983, 1985, 1987 i 1989. Pri tome je
drugi susret iz 1985. bio najbolji, a nakon toga je kvaliteta brzo opadala.
Postoji i dokument iz 1991. gdje se pokušava organizirati šesti (!) susret.
Ovo nije jasno, jer nigdje nisam našao dokumente o petom susretu,
niti mi itko od današnjih esperantista o tome nešto zna reći. Uostalom,
susret je išao svaku drugu godinu i nije smio biti šesti. Moguće je
da su kvaliteta organizacije i interes osječkih esperantista toliko opali da je
netko načinio pogrešku u brojanju! Susret je zamišljen za studeni 1991, ali
tog ljeta je izbio rat. Nije moglo biti više govora o memorijalu i to je bio
njegov kraj.
Da je održano točno 4 susreta, vidi se i iz plana za peti susret koji sam pronašao u arhivi društva, a koji se počeo pisati tek poslije rata, godine 1998. Tada su to mogli raditi samo Lončarić i Kocian. Taj plan ne samo da nije ostvaren, nego nije ni do kraja razrađen. Prvi susret je bio 1983. Tema je bila "Novinarstvo i književno stvaralaštvo na esperantu". Počeo je u petak, 18. ožujka 1983. okupljanjem u hotelu Royal, a nastavljen je na Pedagoškom fakultetu sastankom Koordinacionog odbora Saveza za esperanto Hrvatske - Zajednice općina Osijek. Na zabavnoj večeri u Studentskom centru nastupio je guslar Mile Krajina (inače prijatelj esperanta, koji u svom repertoaru ima i par guslarskih pjesama na esperantu) i Kulturno-umjetničko društvo "Srđan Petrov", a bio je i ples i kviz. U subotu 19. ožujka održano je primanje kod predsjednika Skupštine općine, polaganje vijenca na grob Ivana Flanjka i radni dio od 10-13 sati, te od 15-18 sati. Slijedila je večera u osječkoj pivnici i u 20 sati književnoglazbena scena na Pedagoškom fakultetu. Tada je recitirana poezija esperantskih pjesnika, a nastupali su iz osječkog HNK Ivanka Ivanović (dirigent), Ladislav Lakatoš (koncertni majstor), Vera Lakatoš (sopran) i Laslo Pein (tenor). Održana je i kazališna predstava "Gastamo" Spomenke Štimec u izvedbi esperantske kazališne družine iz Zagreba. U nedjelju 20. ožujka bio je izlet u Vukovar i ručak na Vučedolu.
O drugom susretu, inače najboljem, sačuvano je vrlo malo materijala. Npr. "Večernji list" dana 7. ožujka 1985. piše u rubrici "Esperanto" da će susret biti od 22. do 24. ožujka, da je tema "Esperanto i radio" i da će među sudionicima biti i predstavnici radiostanica iz Mađarske, Poljske i Italije, te iz Kine jedna predstavnica esperantskog Radija Peking. "Izvještaj o radu Saveza za esperanto Općine Osijek u 1985. godini" kojeg je tada sastavio tajnik društva "Liberiga Stelo" Aleksandar Kocian kaže o susretu samo ovo: "...U veljači ove godine [? bit će da se nije točno sjetio mjeseca!] održan je II Međunarodni memorijalni skup 'Ivan Flanjak' koji je skupio stotinjak učesnika iz Mađarske, Poljske, Kine i Jugoslavije, koji su podnijeli referate na temu 'Esperanto na radiju', a referati iz Austrije, Vatikana i Nizozemske poslani su poštom i pročitani. Predstavnici pojedinih gradova i zemalja bili su primljeni od strane predsjedništva Općinske skupštine. Skup je trajao tri dana, a svaki dan je bilo i kulturno zabavnih priredbi. Organiziran je i izlet u Kopačevo , a istaknuti esperantisti posadili su drvo prijateljstva u parku 'Esperanto' na Sjenjaku. O susretu je pisala štampa, radio i televizija. Dolazak gospođe Li Yuping- spikerice Radio Pekinga iskoristili smo tako da je organiziran njen posjet i ostali esperantskim društvima u Beogradu, Subotici, Borovu, Zagrebu, Rijeci, Velikoj Gorici i Puli. "
Treći susret bio je 22. srpnja 1987. na temu "Turizam i esperanto". Bilo je svega četrdesetak sudionika iz Jugoslavije, Mađarske i Italije. Kako u izvještaju piše Kocian, Lea Fabri iz Bolzana (Italija) u svom referatu se osvrnula na provinciju Trento i suradnju između turističkih agencija i esperantskih klubova. Erzsebet Pallos iz Pečuha poslala je svoj referat pod nazivom "Međusobni utjecaji esperanta i turizma", a pročitao ga je Jozsef Nemeth iz Pečuha. Delajlić Salih iz Sarajeva govorio je o utjecaju i radu Saveza za esperanto BiH i ponudio programe putovanja za tekuću godinu koje je organizirao taj savez. Josip Vrančić iz Zadra govorio je o temi s dva gledišta, tj. o uvođenju esperanta u postojeće turističke agencije i o organiziranju putovanja direktno od strane esperantista. U programu je bilo i razgledavanje Osijeka, izlet u Đakovo i Vrpolje i polaganje vijenca na grob Ivana Flanjka.
Četvrti susret (na temu "Tibor Sekelj, novinar i književnik") počeo je u petak 31. ožujka 1989. U Studentskom centru održana je večer upoznavanja. Tom prilikom je Terezija Kapista iz Beograda održala predavanje uz dijapozitive sa svjetskog esperantskog kongresa u Pekingu, a Erzsebet Sekelj je prikazala dijapozitive s putovanja svog pokojnog muža Tibora Sekelja. Uslijedile su recitacije njegovih djela. Istoga dana u 17 sati održan je prijem u prostorijama Općinske skupštine kojemu je prisustvovao predsjednik skupštine Drago Badurina. U subotu ujutro položen je vijenac na grob Ivana Flanjka. Zatim je otvoren radni skup na Pedagoškom fakultetu, esperantsku himnu i još nekoliko pjesama otpjevao je dječji zbor pod vodstvom Zlatka Ćurića. Na skupu su pročitani radovi Kocevski Stojana iz Skopja, Zlatoje Martinova, Jovana Zarkovića, Dušana Maričića, Antuna Šimunića i Jovana Đurića. U 20 sati na fakultetu bio je svečani koncert Hrvatskog pjevačkog društva "Lipa" iz Osijeka, na koji su otišli i sudionici memorijala, a poslije koncerta je mlađi dio sudionika otišao u Udruženje slijepih, gdje je održana zabava. U nedjelju je bio izlet u Mađarsku. Sudionike su esperantisti Pečuha dočekali sa stručcima narcisa i podijelili ih, te im pokazali neke znamenitosti grada. Susret je završio kupanjem u Harkanju.