ESPERANTO U HRVATSKOJ

ESPERANTO U HRVATSKOJ - ZANIMLJIVOSTI
(Članak iz knjige "Esperantski mozaik" Davor Klobučara, izdanje: Esperantsko društvo "Liberiga Stelo", Osijek, 2003.)

Prve osobe u nas za koje znamo da su učile esperanto: pet djevojaka iz Osijeka, 1889. (Vidite tekst o povijesti esperanta u Osijeku!). Zatim slijedi dugi sušni period. Prvi klub je osnovan 1907. u Rijeci. Imao je 37 članova, pripadnika 4 naroda. Ne smatramo ga bitnim za hrvatsku esperantsku povijest, budući da se zvao "Adriatika Esperanto-Ligo", a predsjednik mu je bio mađarski barun Lajos Orczy. On je 1908. prešao među pristalice jezika "ido", a klub se tada raspao.

"Društvo hrvatskih esperantista" je osnovano 1908. u Zagrebu. Na osnivačkoj skupštini 28.12.1908. poslan je pozdravni telegram doktoru Zamenhofu u Varšavu. On je telegrafski odgovorio: "Varšava, 29. prosinca 1908. Organizatorima Društva hrvatskih esperantista srdačno zahvaljujem za njihov pozdrav. Dr Zamenhof". Glavni osnivač je bio potpukovnik Mavro Špicer. Današnji Hrvatski savez za Esperanto (KEL, Kroata Esperanto-Ligo) nastavak je tog društva, osnovan 1945.

Prvi udžbenik za Hrvate izdao je Mavro Špicer koncem 1908, a već početkom 1909. pojavila se i "Gramatika esperanta" Danice Bedeković-Pobjenički. Oni su bili pioniri esperantskog pokreta u Hrvatskoj.

Prve esperantske novine u nas bile su "Kroata esperantisto", a prvi se broj pojavio 10. travnja 1909. U uvodu su navedeni glavni ciljevi "...one moraju učiniti esperanto poznatim po Hrvatskoj, a s druge strane uvesti našu bogatu, ali malo poznatu književnost u svijet esperanta...". Esperantski časopis "La suda stelo" (Južna zvijezda) pokrenut je 1932. u Slavonskom Brodu. Kasnije je izlazio u Zagrebu. Premda je povremeno izlazio i u drugim gradovima bivše Jugoslavije, njegovo najznačajnije vrijeme i vodstvo pripada hrvatskim esperantistima. Prestao je izlaziti 1973. Osamdesetih godina ugasio se i časopis "Homo kaj kosmo", esperantska inačica časopisa "Čovjek i svemir" zagrebačke zvjezdarnice. Danas Hrvatski savez za esperanto izdaje svoje novine "Tempo", 4 puta godišnje.

Prvi književni prijevod bio je "Zlatarovo zlato" (A.Šenoa) 1911. (preveo Fran Kolar-Krom), a prva antologija bila je "Hrvatska poezija" (1912, preveo Mavro Špicer). Na nacionalnom kongresu u Osijeku (svibanj 1999.) predstavljeno je 40. književno djelo prevedeno s hrvatskog na esperanto: "Slavonia arbaro" ("Slavonska šuma" Josipa Kozarca.). Najslavniji je prijevod "Alkar" Dinka Šimunovića, u prijevodu Frana Janjića. Knjiga je u Kini prevedena na kineski, a 1996. ga je ponovo izdala "Školska knjiga", kao službeni poklon Hrvatskog državnog sabora tijekom hrvatskoga parlamentarnog posjeta Kini. "Čudnovate zgode šegrta Hlapića" imale su veoma lijep prijem u Brazilu. Proglašene su i najboljom knjigom za djecu na esperantu, za godinu 1998. Drama Mire Gavrana "Ljubavi Georgea Washingtona" prevedena je na perzijski i ukrajinski. Stihovi hrvatskih pjesnika stigli su sličnim putem i na Maltu i Island. Od novijih prijevoda istaknuo bih "Kroatia poezio" (rad skupine prevoditelja na odabranim djelima hrvatske poezije) i "En tiu terura momento" (prijevodi lirike naslovljene na tematiku iz Domovinskog rata). Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu preuzela je koncem 1999. oko 3000 esperantskih knjiga i oko 300 rječnika koje je naslijedila od pokojnog hrvatskog esperantista Marinka Gjivoja.

Prvi svjetski kongres esperantista (UK) u Hrvatskoj bio je 1953. u Zagrebu. Svjetski kongresi esperantske mladeži (IJK) održani su 1988. u Zagrebu i 1998. u Rijeci. Godine 2001. održan je 86. Svjetski kongres esperantista u Zagrebu. Hrvatska esperantska mladež (KEJA) organizirala je do godine 2000. sedam malih međunarodnih susreta za mlade pod imenom MIRO. Mjesta održavanja bila su: Kostrena, Trakošćan, Veli Lošinj, Rovinj, Savudrija, Zadar i Bizovačke Toplice.

Prigodom Prvog kongresa hrvatskih esperantista (u Zagrebu, 1997.), Hrvatska Pošta je izdala marku sa Zamenhofovim portretom i simbolom Kongresa. Narodna banka Hrvatske je u prosincu 1997. pustila u optjecaj prigodnu kovanicu od 25 kuna (oblik pravilnog 12-kuta, promjera 32 mm, komada 300.000), s imenom kongresa na hrvatskom i na esperantu. U povodu Svjetskog kongresa esperantista u Zagrebu 2001. tiskana je posebna esperantska marka, kao i na kongresu 1953.

Godine 1961, na poticaj grupe esperantista, inače astronoma sa zagrebačke zvjezdarnice, osnovan je esperantski kamp u Primoštenu. On je zatvoren 70-tih godina kada je započeo komercijalni turizam, a na istom poluotoku izgrađeni veliki hoteli. Do tada je mnoštvo esperantista iz raznih zemalja moglo uživati u kristalno plavom moru, mediteranskom suncu, borovoj šumi, pjesmi, idiličnim noćima i govoriti svojim jezikom. Esperantisti su uređivali i čak pošumljavali kamp, išli na izlete brodićima "Esperanto" i "Zamenhof"... I lokalno je stanovništvo pomalo učilo esperanto kako bi im prodavalo svoje poljoprivredne proizvode. A pored esperantske zastave esperantisti su donosili i slagali grumenje zemlje iz cijelog svijeta...

Čuveni hrvatski političar Stjepan Radić namjeravao je, kao ministar prosvjete u vladi Kraljevine SHS, uvesti esperanto kao predmet u srednje škole, no poginuo je u atentatu 1928. Ipak je zahvaljujući njegovoj preporuci esperanto postao godine 1929. neobveznim predmetom na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu (današnji Ekonomski fakultet). Nastava je esperanta trajala do 1941, a nastavljena je od 1954. do 1968. Honorarno su predavali Dušan Maruzzi (prije 1941.), Ivo Borovečki (1954.-1956.) i Fran Janjić (do 1968.)

Radio Zagreb je prigodom kongresa 1953. počeo emitirati emisiju na esperantu. Ona je emitirana jednom tjedno u trajanju od oko 15 minuta. Ukinuta je 1992.

Hrvatski esperantist Ivo Lapenna bio je od 1955. generalni tajnik Svjetskog esperantskog saveza, a od 1964.-1974. njegov predsjednik. Puna dva desetljeća esperantskog pokreta obilježeno je njegovim golemim naporima u izgradnji i modernizaciji Saveza.

U Zagrebu od 1953. postoji Zamenhofova ulica. Grad Našice nedavno je pozitivno odgovorio na prijedlog KEL-a da jednu ulicu u gradu nazove po Mavri Špiceru, osnivaču hrvatskog esperantskog pokreta i svom bivšem građaninu. Gradovi Zagreb, Varaždin, Osijek i Đurđevac imaju svoje turističke prospekte na esperantu. Skupina autora u Hrvatskoj razvila je poznatu Zagrebačku metodu učenja esperanta, kojom se služe i u inozemstvu.

Povratak na glavnu stranicu Hrvstakog saveza za esperanto: www.esperanto.hr