1. ŠTO JE ESPERANTO?
2. KOLIKO SE LAKO ESPERANTO UČI?
3. ODAKLE POTJEČE VOKABULAR ESPERANTA?
4. ŠTO JE S ESPERANTSKOM GRAMATIKOM I REDOM RIJEČI?
5. KOLIKO LJUDI GOVORI ESPERANTO?
6. AKO SMO ZA ESPERANTO, ZNAČI LI TO DA UKIDAMO DRUGE JEZIKE?

1. ŠTO JE ESPERANTO?

Esperanto je jezik zamišljen da olakša komunikaciju među ljudima različitih zemalja i kultura. Objavio ga je 1887. g. Dr. L. L. Zamenhof (1859-1917) pod pseudonimom "Dr. Esperanto", što znači "onaj koji se nada", i to je postalo ime samog jezika.
Esperanto je bitno lakši za učenje od nacionalnih jezika, jer je njegova struktura daleko jednostavnija i pravilnija. Također, za razliku od nacionalnih jezika, esperanto omogućava ravnopravnu komunikaciju među ljudima pri kojoj nitko nema uobičajenu "prednost vlastitog jezika".
Svrha esperanta nije da zamijeni bilo koji drugi jezik, već da ih dopunjava: esperanto bi se koristio kao neutralan jezik u razgovoru s osobom drugog materinjeg jezika. Upotreba esperanta bi također zaštitila manje jezike, koji bi imali veću šansu za preživljavanje, nego u svijetu u kojem dominira nekolicina moćnih jezika.

2. KOLIKO SE LAKO ESPERANTO UČI?

Procjenjuje se da je esperanto oko pet do deset puta lakši za učenje od engleskog, španjolskog, francuskog ili ruskog, dvadeset puta od arapskog ili govornog kineskog te beskrajno lakši od japanskog. Mnogi ljudi ustanove da bolje govore esperanto nakon nekoliko mjeseci učenja, nego jezik kojeg su u školi učili više godina.
Poznavanje esperanta olakšava učenje drugih stranih jezika, a postoje i neki dokazi da je zapravo efikasnije naučiti najprije esperanto, prije učenja drugih jezika, nego učiti strani jezik direktno. Na primjer, bolje će znati francuski nakon dvije godine onaj koji najprije 6 mjeseci posveti učenju esperanta, a tek zatim godinu i po dana uči francuski, nego onaj tko uči francuski kontinuirano 2 godine. Razlog bi mogao biti taj što pravilna gramatika i tvorba riječi te fleksibilna sintaksa esperanta pojednostavnjuju razumijevanje gramatičkih pravila primjenjivih i na druge jezike.

3. ODAKLE POTJEČE VOKABULAR ESPERANTA?

Oko 75 % esperantskog vokabulara dolazi iz latinskog i romanskih jezika (posebno francuskog), oko 20 % iz germanski jezika (njemački, engleski) a ostatak uglavnom iz slavenskih jezika (ruski i poljski) i grčkog (većina znanstvenih pojmova).
Riječi preuzete iz romanskih jezika odabrane su tako da budu što je moguće prepoznatljivije diljem svijeta. Npr. riječ 'radio' iako romanskog porijekla, danas se koristi u gotovo svim jezicima.
Netko tko zna samo ruski, gledajući u esperantski tekst odmah bi mogao prepoznati oko 40% riječi, a da uopće nije učio taj jezik.
Esperanto je fonetski: svaka se riječ izgovara onako kako je napisana.

4. ŠTO JE S ESPERANTSKOM GRAMATIKOM I REDOM RIJEČI?

Čak više nego rječnik, esperantska gramatika i pravila čine ga izuzetno jednostavnim. Nepotrebne komplikacije su uklonjene: ne postoji gramatički rod, red riječi je relativno slobodan,... Pravila su također pojednostavljena koliko god je moguće: postoji samo jedna konjugacija glagola, sve množine tvore se na isti način, svakoj riječi može se dodati prefiks koji mijenja njeno značenje u suprotno (dobar/loš, bogatstvo/siromaštvo, sakriti/otkriti) itd.
Stoga, nakon možda tridesetminutnog učenja možete konjugirati bilo koji glagol u bilo kom vremenu. To je značajno pojednostavljenje u odnosu na nacionalne jezike.
Esperantski fleksibilan red riječi dozvoljava govornicima iz različitih jezičnih skupina da koriste strukture na koje su navikli i pri tom govore savršeno razumljiv i gramatički ispravan esperanto. Stoga se na esperanto bez problema prevode toliko različiti jezici kao kineski, japanski, latinski, engleski i francuski.

5. KOLIKO LJUDI GOVORI ESPERANTO?

Ovo je vrlo uobičajeno pitanje, no nitko ne zna točan odgovor. Jedini način da se precizno ustanovi koliko ljudi govori esperanto bio bi provođenje ankete po cijelom svijetu, što naravno nikada nije napravljeno.
Ipak, profesor Sidney S. Culbert, University of Washington, Seattle, USA, je napravio najsveobuhvatniji pregled jezika ikada. Proveo je intervjue u dvanaestak zemalja i testirao "profesionalno vladanje jezikom", dakle mnogo više od "dobar dan, molim, doviđenja".
Na osnovu tog pregleda, prof. Culbert zaključio je da esperanto govori oko dva milijuna ljudi širom svijeta. To ga svrstava među "manje" jezike poput litvanskog ili hebrejskog.

[Mnogo je rasprava o broju ljudi koji govore esperanto. Ponekad se taj broj nastoji pretjerano uvečati ili umanjiti no najčešće se govori u rasponu od 100 000 do 8 000 000. Procjena prof. Culberta se čini najprihvatljivijom i ima dvije prednosti pred ostalima:
1. Dobivena je metodom sondiranja. Napraviti svjetski pregled je jedini ispravan način za određivanje broja govornika esperanta, ali to je toliko teško da je prof. Culbert jedina osoba, prema mojim saznanjima, koja je to ikada pokušala.
2. Studija je pokušala odrediti koliko ljudi govori *bilo koji* jezik, a ne samo esperanto. Možemo vidjeti da li podaci dobiveni za druge jezike imaju smisla; ako da, onda su i rezultati za esperanto ispravni koliko i ostali.
Ukratko, procjena prof. Culberta da dva miliona ljudi na svijetu govori esperanto je najprecizniji odgovor kojeg možemo dobiti.-Ed.]

Neki roditelji uče djecu esperanto (zajedno s lokalnim jezikom); procjenjuje se da oko tisuću ljudi govori esperanto "od rođenja".
   
6. AKO SMO ZA ESPERANTO, ZNAČI LI TO DA UKIDAMO DRUGE JEZIKE?

Ne. Esperantisti ovako zamišljaju stvar: svatko u svojoj obitelji i kući neka slobodno govori svoj lokalni dijalekt,  sa  svojim sunarodnjacima svoj nacionalni jezik, a s pripadnicima drugih naroda esperanto. Naime, komunikacija s pripadnicima drugih naroda je potrebna i poželjna, a tu nam materinski jezik ionako ne pomaže. Kad bismo govorili engleski ili španjolski, onda bi Englezi i Amerikanci bili povlašteni, a mi u neprilici. Osim toga, jedan jezik stvoren sistematski i planski, kao esperanto, znatno se brže nauči od nacionalnih jezika. Ako se bojite svijeta u kojem bi svi narodi, pored svog jezika govorili i esperanto, zar se ne bojite još i više takvog svijeta gdje bi svi pored svog jezika govorili engleski? Po čemu je to bolje, ili po čemu su Amerikanci vredniji od ostalih? Da esperanto ne želi nauditi nacionalnim jezicima, to su esperantisti oduvijek tvrdili, na svim mjestima i u svako vrijeme. Zapravo možemo sve ovo reći ukratko: nacionalni jezici imaju svoje područje "rada", a to je svaki unutar svoje zemlje. U komunikaciji međunarodnoj oni nemaju što tražiti, tu treba vladati ili esperanto ili neki sličan jezik. U sadašnjosti to još nije tako, i jezici poput engleskog, francuskog i španjolskog su za sada potrebni i obavljaju jedan koristan posao. Esperantisti pak žele pomoću esperanta tu situaciju polako nadomjestiti nečim mnogo boljim.

 prelazak na glavnu stranicu Hrvatskog saveza za esperanto: www.esperanto.hr