Klaku ĉi tie por vidi la pli grandan version!
PROSLAVA
65-GODIŠNJICE HRVATSKOG ŽELJEZNIČARSKOG ESPERANTSKOG DRUŠTVA (HŽED), 2019.
FESTO DE 65-JARA
JUBILEO DE KROATA FERVOJISTA ESPERANTO-ASOCIO (KFEA), 2019.
Klaku ĉi tie por
vidi la pli grandan version!
Dana 17. prosinca 2019. u
Plavom salonu u zgradi Glavnog kolodvora u Zagrebu održana je proslava 65-godišnjice
Hrvatskog željezničarskog esperantskog društva. Odazvalo
se 23 esperantista. Odsvirane su himne (hrvatska i esperantska),
Roža Brletić je pročitala svoj tekst o povijesti Društva (vidi dolje!),
Zlatko Hinšt predstavio je povijest časopisa "Jugoslavia
Fervojisto",
a nakon službenog dijela održan je domjenak u vlastitom aranžmanu.
La 17-an de decembro 2019 en la Blua
salono en la domo de la fervoja Ĉefa stacidomo en Zagreb okazis festo de
65-jariĝo de
Kroata Fervojista Esperanto-Asocio. Venis 23
esperantistoj. Post la himnoj (la kroata kaj la esperanta) Roža Brletić legis
sian tekston
pri la historio de la Asocio (vidu sube!), Zlatko Hinšt prezentis la historion
de la gazeto "Jugoslavia Fervojisto",
kaj post la oficiala programo estis koktelo organizita fare de la membraro.
FOTOGRAFIJE
s proslave FOTOJ
el la festo
Tekst Rože Brletić o 65 godina Društva
La teksto de Roža Brletić pri la 65
jaroj de la Asocio
Tekst Zlatka Hinšta (i ostali njegovi tekstovi)
Teksto de Zlatko Hinšt (kaj
aliaj liaj tekstoj)
Stranica društva HŽED (pri KEL-u)
La paĝo de KFEA (en la retejo de
KEL)
FOTOGRAFIJE FOTOJ
KFEA – Hrvatsko željezničarsko esperantsko društvo 1954 –
2019
[Sastavila Roža Brletić-Višnjić]
Ove
godine, 23.12. 2019., naše Društvo obilježava svoju 65-godišnjicu osnivanja
i neprekinutog djelovanja.
No,
povijest djelovanja je i mnogo dulja: 30.04.1925. osnovano je prvo „Željezničko
– esperantsko društvo“ u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. To
Društvo je djelovalo u Zagrebu samo nekoliko godina, no zanimanje za taj međunarodni
jezik među željezničarima nije prestalo.
Prvu
esperantsku knjigu (udžbenik i gramatiku) objavio je još 1887. Lazar Ludvig
Zamenhof, mladi poljski liječnik (okulist) židovskog porijekla, na ruskom
jeziku. Živio je tada u Bjalistoku (višejezičnom gradu) te je osobno doživljavao
probleme u sporazumijevanju raznih govornika, a razumijevanje među govornicima
je osnova skladnog života. Budući da je posjedovao opširno lingvističko
znanje (latinski, grčki, poljski, ruski, hebrejski, jidiš…) u vlastitoj
nakladi izdao je svoju prvu knjigu o novom jeziku vrlo jednostavnog leksika
preuzetog iz njemu poznatih jezika kojega potpisao pseudonimom Dr. Esperanto, a
kasnije je po tom pseudonimu nazvan i novi jezik.
U
tim vremenima nije bilo jednostavno komunicirati bez interneta, televizije, a većinom
ni telefona. Komuniciralo se uglavnom pismima, a novi jezik jednostavne
gramatike dobio je na popularnosti među raznim fakultetima, raznim radničkim
udruženjima i kongresima. Ta jednostavna komunikacija vrlo je brzo proširena i
prihvaćena u radničkim krugovima.
Pedesetih
godina prošlog stoljeća u okviru Esperantskog društva “Bude Borjan“ u
Zagrebu djelovala je i grupa željezničara, a ideja o samostalnom željezničarskom
društvu potekla za vrijeme održavanja 38. međunarodnog esperantskog UEA
kongresa u Zagrebu 1953. Ideja je potekla od željezničara-esperantista Franje
Debića, podržali su je i ostali željezničari članovi grupe, predstavnici željezničarskih
sindikata i voditelji pojedinih željezničkih čvorišta.
Sljedeće
1954. godine u Veroni je održan međunarodni kongres željezničara
esperantista, a sindikati željezničara iz Hrvatske omogućili su dvojici
kolega učestvovanje na tom kongresu i to: Franji Debiću i Dragi Šnajdaru.
Iste godine u kolovozu osnovan je „Inicijalni komitet za osnivanje samostalnog
željezničarskog esperantskog društva“ u kojem su članovi bili: Franjo Debić,
Drago Šnajdar i Josip Cetina. Zadatak Komiteta bio je sazivanje osnivačke skupštine
koja je održana 23.12.1954. u prostorijama filijale Sindikata
lokomotivske remize u Palmotićevoj ulici 57 u Zagrebu. Osnivačkoj skupštini
na kojoj je osnovano samostalno „Željezničarsko esperantsko društvo“
(FES) prisustvovale su 22 osobe – uglavnom esperantski aktivisti iz predratnog
razdoblja. Članstvo se u samo godinu dana povećalo na 38 osoba. Preduvjet za
dodatno povećanje članstva bio je održavanje esperantskih tečajeva. Osnovana
je i biblioteka, a sastanci su se održavali jednom tjedno u prostorijama „Željezničkog
auto-moto kluba“ i „Željezničkih vatrogasaca“. Datum 23.12.1954.
smatramo danom početka neprekidnog rada Hrvatskog željezničarskog
esperantskog društva.
Već
sljedeće godine pomlađen je rukovodeći kadar i to s Nikolom Kizemom i Dragom
Gubijanom, a godinu kasnije osnovan je forum željezničara-esperantista u
Beogradu nazvan JAFE. Delegati JAFE su na kongresu Međunarodnog saveza željezničara
esperantista (IFEF) u Stockholmu 1956. preuzeli odgovornost za održavanje IFEF
kongresa u Jugoslaviji 1957. Taj zadak povjeren je tadašnjoj mladoj
organizaciji FES – Zagreb, a kongres je odrađen veličanstveno u Rijeci,
11-17 svibnja 1957, sa do tada najmasovnijim odzivom učesnika, a sve obveze
odrađene su korektno i poticajno.
Na
godišnjoj skupštini FES-a 26. siječnja 1956. donesena je odluka o izdavanju
vlastitog mjesečnog biltena radi informativne, kulturne i propagandne
djelatnosti na području cijele Jugoslavije pod nazivom „Jugoslavia
Fervojisto“ (JF). Prvi broj izdan je 14. travnja 1956. u 200 primjeraka, a
poslan je svim esperantskim organizacijama u Jugoslaviji i Evropi. FES je izdao
četiri broja, nakon čega je izdavanje biltena preseljeno u Beograd kao izdanje
JAFE. U biltenu su objavljivani stručni tekstovi o razvoju i stanju željezničkog
prometa, novosti iz esperantskog svijeta, rasprave o stručnim terminima na
esperantu, filatelija, humor…
Naš
član Marinko Gjivoje izdao je prvi rječnik 1965., pod nazivom „Rječnik
hrvatskosrpsko-esperantski“ i „Rječnik esperantsko-hrvatskosrpski“, a
1979. izdano je drugo izdanje.
U
Mariboru održan je 23. IFEF kongres 1971. u čijoj pripremi su učestvovali i
naši istaknuti članovi npr. Josip Zupanič i Marinko Gjivoje.
Brošura
„Mala željeznička terminologija“ sa 3000 željezničkih termina prevedenih
na esperanto, autora Josipa Zupaniča i Ljudevita Sekereša, pojavljuje se 1971.
Iste godine naš vrijedni član Velimir Lukež objavljuje knjigu o Zagrebu i
njegovim znamenitostima sa 120 fotografija u boji. Velimir Lukež izradio je
također esperantsku gramatiku sa primjerima što je bila vrlo velika pomoć učenicima
esperanta.
Na
IFEF kongresu u Skopju 1977. naše Društvo blisko je surađivalo sa makedonskim
esperantskim društvom „La suda fervojista“ što je mnogim našim članovima
ostalo u lijepom sjećanju.
Propašću
SFRJ, FES Zagreb istupa iz JAFE i dalje nastupa pod imenom Kroata Fervojista
Esperanto Societo (KFES). Promjene u statusu naše organizacije dogodile su se
na IFEF kongresu 1992. u Münsteru kada je IFEF jednoglasno prihvatio KFES kao
punopravnu državnu organizaciju u IFEF-u, te kao predstavnika tada nove
evropske države: Republike Hrvatske. U tome je veliku ulogu imao naš tadašnji
predsjednik Franjo Šlabek, koji je kao pravnik spretno pripremio Statut i
ostale dokumente potrebne za registraciju KFES-a u Republici Hrvatskoj, i za
prihvaćanje KFES-a kao ravnopravnog člana IFEF-a. Predavanje Franje Šlabeka:
„Ratne štete na hrvatskim željeznicama“ na kongresu pojasnilo je situaciju
oko agresije i ratnih okolnosti u Republici Hrvatskoj. Time se KFES
transformirao iz gradskog društva u nacionalno društvo, te su članovima mogli
postati i državljani cijele Hrvatske, a 17.04.1998. registrirana je udruga
Kroata Fervojista Esperanto-Asocio kao krovna udruga hrvatskih željezničara
esperantista.
Poznati
hrvatski esperantski erudita Josip Pleadin iz Đurđevca, izdao je 2002.
„Biografski leksikon hrvatskih esperantista“ gdje je spomenuo i veliki broj
željezničara-esperantista sa kratkim opisom esperantskog djelovanja.
Hrvatsko
željezničarsko-esperantsko društvo od osnutka sastaje se jednom tjedno. Na
sastancima se obrađuju razne teme iz esperantskog svijeta, opće lingvističke
teme, željezničke zanimljivosti, turističke teme itd. Tijekom godina Društvo
je organiziralo brojne tečajeve učenja esperanta, a zadnjih desetljeća prema
„Zagrebačkoj metodi učenja esperanta“. Većinu tečajeva vodila je članica
društva Roža Brletić-Višnjić. Naše članice Ana Medić, Marija Vukušić,
Anka Špehar-Šantolić, Marija Babić, Elfrida Koren, Ivanka Glavina, Nevenka
Pavković, Marta Dokić i drugi, bile su vrlo vrijedne i učinkovite u pripremi
raznih članaka za časopise, vođenju evidencija knjiga, zapisnika sastanaka,
vođenju blagajne. Naša članica Štefica Flegar objavila je nekoliko pjesama u
kineskom esperantskom časopisu „El Popola Ĉinio“.
Mnogi
naši znameniti članovi više nisu sa nama: Franjo Dabić, Filip Lakuš, Nikola
Kizem, Branko Lazarus, Veljko Šegrc, dugogodišnji predsjednik Drago Šnajdar,
Marinko Gjivoje, Josip Zupanič i mnogi drugi. Zadržat ćemo ih u našim sjećanjima
uz zahvalnost za sve što su uradili. Pripadaju im velike zasluge za razvoj
esperantskog pokreta u bivšoj državi i našoj Hrvatskoj.
Hrvatsko
željezničarsko-esperantsko društvo uz esperanto proširilo je djelovanje na
upoznavanje prirodnih znamenitosti Hrvatske, proučavanje kulturno-umjetničke
baštine. Tako smo posjetili Bašku na Krku, Senj, Daruvar, Požegu, Slavonski
Brod, Našice, Krapinu, Ozalj, Sisak… i prirodne znamenitosti poput sela roda
u Čigoču, Slunj, Rastoke, Kamačnik, Karlovac – podvodni akvarij riječnih
riba. Većinu izleta vodila je Roža Brletić-Višnjić. Učestvovali smo u svim
IFEF kongresima i raznim esperantskim manifestacijama organiziranim u Hrvatskoj.
Na
godišnjoj skupštini društva 12.03.2019. naša dugogodišnja predsjednica
Marica Brletić, odustala je od nove kandidature, te je za novu predsjednicu
izabrana Roža Brletić-Višnjić. Izabrana je nova Uprava u sastavu: Marta Dokić,
Janica Pezelj, Milada Špoljarević, Vlatka Škorić i Roža Brletić-Višnjić;
kao i novo Nadzorno vijeće u sastavu: Marija Babić, Mirjana Zjaćić i Milka
Ćatović. Zahvalili smo Marici Brletić na dugogodišnjem predanom radu i vođenju
Društva.
Tijekom
dugogodišnjeg rada, Društvo je nekoliko puta mijenjalo sjedište, a trenutno
je smješteno na adresi Trnjanska cesta 11f u Zagrebu, u prostorijama
„Sindikata infrastrukture Hrvatskih željeznica.“
Nadamo
se da će nam uvrštenje esperanta na popis zaštićene nematerijalne kulturne
baštine od strane Ministarstva kulture (Uprava za zaštitu kulturne baštine,
Z-7298), dati novi poticaj i obavezu razvijanju i štićenju esperanta kao međunarodnog
pomoćnog planskog jezika.
