ISTAKNUTI HRVATSKI ESPERANTISTI

Tekst iz knjige "Esperantski mozaik" Davora Klobučara, izdanje "Liberiga Stelo" Osijek, 2003.

*   *   *

(Ovo je kratak pregled ovdašnjih ljudi koji su dali značajan  doprinos esperantu i esperantskom pokretu. Ne bih htio nikoga povrijediti izostavljanjem, ili nepotpunim prikazom. Nažalost, to nije moguće posve izbjeći. Tekst je pisan uglavnom prema knjizi "Leksikon aktivnih jugoslavenskih esperantista", Borovo, 1985. U Đurđevcu je 2002. izašla odlična knjiga "Biografski leksikon hrvatskih esperantista" Josipa Pleadina, koja daje mnogo novijih podataka i biografija.)  

 

BARKOVIĆ KREŠIMIR   (1944. Zagreb), do 1971. aktivan u zagrebačkim esperantskim organizacijama, od tada u Parizu, gdje radi kao tajnik SAT-a (svjetske radničke esperantske organizacije, politički lijevo orijentirane).

BEDEKOVIĆ-POBJENIČKA DANICA  (1872. Varaždinske Toplice - 1955. Zagreb), učiteljica. Autorica prve gramatike i prvog rječnika za Hrvate (1909.). Uz Mavru Špicera najzaslužniji pionir esperanta u nas.

BORJAN BUDE  (1904. Kričke / Drniš - 1941. Zagreb), agronom. Aktivan komunist, često zatvaran, a od ustaške vlasti strijeljan. Jedan od urednika "La Suda Stelo". Od 1945. jedan klub u Zagrebu nosi njegovo ime.

BORČIĆ LUCIJA   (1921. Podšpilje / Vis), knjigovođa i administrator. Od 1946. vrlo aktivna u "Bude Borjanu", hrvatskom savezu, Federaciji esperantista Jugoslavije, na Svjetskom kongresu 1953.  Velik prevoditeljski opus iz hrvatske književnosti. Vodila više početnih i naprednih  tečajeva. Počasni član UEA.

BOROVEČKI IVO (1924. Karlovac), liječnik, radiolog. Radio u Zagrebu i u Africi. Živi u Puli. Brojne visoke funkcije u Svjetskom esperantskom savezu. Surađivao u esperantskoj emisiji na Radiju Zagreb. Predsjednik Organizacijskog odbora Svjetskog kongresa esperantista 1953. u Zagrebu, predavao esperanto na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, prevodio. Počasni član UEA.

BROZOVIĆ DALIBOR   (1927. Sarajevo), svjetski poznat lingvist, slavist. Član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i  Makedonske akademije nauka. Esperantist od 1946. U manjem opsegu prevodio i pisao poeziju na esperantu. Od 1992. predsjednik Hrvatskog saveza za esperanto.

FLANJAK IVAN   (1950. - 1982. Osijek), filolog, novinar na Radio Osijeku, bio vrlo aktivan u osječkoj sredini.

GRGAT DAVOR   (1935. Krilo-Jesenice / Omiš), soboslikar, od 1954. esperantist, bavio se brojnim tečajevima, novinskim i radijskim informiranjem o esperantu, aktivan u lokalnim društvima.

GRUIĆ FRANJO   (1932. Trnjanski Kuti / Slavonski Brod - 2004. Đakovo), studirao njemački i latinski, bio profesor u srednjim školama, kasnije studirao teologiju. Svećenik  Đakovačke biskupije i profesor na teologiji. Vodio brojne tečajeve. Aktivan među esperantistima katolicima.

GJIVOJE MARINKO   (1919. Korčula - 1982. Zagreb), novinar, pisac, leksikograf i arheolog. Najpoznatiji je po, u Hrvatskoj još nenadmašenim, rječnicima hrvatsko-esperantskim i esperantsko-hrvatskim. Urednik brojnih esperantskih novina (npr. "La Suda Stelo") i dugogodišnji voditelj novinskih službi na kongresima. Na hrvatskom mnogo pisao o svom rodnom otoku, pa mu je grad Korčula posvetio jednu ulicu. Značajna djela: "Bibliografija prijevoda hrvatskih pisaca na esperanto" (1981.) i "Leksikon aktivnih jugoslavenskih esperantista" (1985. ga dovršila Lucija Borčić). Svoju bogatu privatnu esperantsku biblioteku darovao Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a ta je zbirka konačno 1999. u nju i uvrštena.

HURČAK ANJA   (1918. Bračevci / Đakovo), diplomirala pedagogiju i njemački. Radila u mnogim školama, najviše u Slavonskom Brodu i Rijeci, gdje je vodila i mnogobrojne tečajeve esperanta. Suorganizator raznih esperantskih manifestacija.

JANJIĆ FRAN (1907. Drenovci/Županja - 1990.), liječnik. Mnogo  prevodio ("Hasanaginica", glasovit prijevod "Alkara" Dinka Šimunovića). Od 1953. aktivan u Zagrebu (Esperantski institut, "Bude Borjan", hrvatski Savez). Od 1956. predavao esperanto na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

LAPENNA EMILIJA (1910. Gorjane / Slovenija - 1994. Zagreb), statističar, esperantist od 1931. U Zagrebu suosnivač Akademskog esperantskog kluba (1937.) i "Bude Borjana" (1945.). Imala brojne funkcije u tim društvima. Od 1953. bila glavni delegat UEA za Jugoslaviju, a od 1956. urednik esperantske emisije Radio Zagreba. Ove poslove obavljala do kraja života. Član ocjenjivačkog odbora za Belartaj Konkursoj. Brojni članci, recenzije i prijevodi, te izvorna djela.

LAPENNA IVO   (1909. Split - 1987. London), jedan od najvećih hrvatskih, a vjerojatno i svjetskih esperantista. Diplomirao pravo, a na Glazbenoj akademiji violončelo. Bio je zagrebački marksistički orijentiran pravnik, partizanski urednik "Slobodne Dalmacije", a poslije Drugog svjetskog rata profesor međunarodnog prava u Zagrebu. Od 1951. živio u Velikoj Britaniji. Cijenjen pravni stručnjak. S velikom energijom uspješno vodio esperantski pokret, kako u Zagrebu, tako i kasnije u svijetu. Cijela dva desetljeća dominantna figura tog pokreta. Od 1955. generalni tajnik UEA, a od 1964. do 1974. njen predsjednik. Osnovao CED (esperantski Centar za istraživanje i dokumentaciju), izborio 1954. povoljnu rezoluciju UNESCO-a o esperantu i savjetodavne odnose UEA s UNESCO-om. Od mnogih stručnih knjiga na esperantu, ističu se "Retoriko" i "Esperanto en perspektivo" (1974.). Ova posljednja je svestrana faktografska analiza esperantskog pokreta, referenca za sve koji pišu o esperantu. O Lapenni esperantska povijest još nije rekla sve. S jedne strane bio je iznimno sposoban i zaslužan, a s druge strane teške i sebeljubive naravi. Svoju je smjenu 1974. uvrijeđeno doživio kao komunističku hladnoratovsku urotu i demonstrativno napustio službeni esperantski pokret, načinivši time u njemu pometnju. Njegovoj su smjeni uistinu donekle doprinijeli glasovi esperantskih saveza zemalja sovjetskog bloka, prema kojima je bio principijelno previše krut, ali i drugima se zamjerio tijekom dva desetljeća svoga vodstva, jer je svuda morao biti prvi...

MAMUŽIĆ MIRKO (1928. Apatin - 1998. Švicarska), inženjer strojarstva, potječe iz mađarske obitelji u Vojvodini. Aktivan u Zagrebu (gdje je ostao nakon studija), vodio 20-tak tečajeva, prevodilac, nekoliko originalnih drama, cijenjena gramatika za napredne, od 1958. u esperantskim emisijama Radio Zagreba...

MARUZZI DUŠAN   (1883. Skradin - 1956. Ljubljana), pravnik. Golem  organizacijski rad ne esperantu, uglavnom u Zagrebu i do Drugog svjetskog rata. Autor vrlo značajnog udžbenika, koji je odgojio generacije esperantista.

PLEADIN JOSIP   (1958. Đurđevac), grafički stručnjak, tiskao i mnoge tekstove na esperantu. Velik doprinos informiranju u Đurđevcu. Nekoliko prijevoda ("Tena", "Družba Pere Kvržice"). Organizator 4. Kongresa hrvatskih esperantista u Đurđevcu. Kapitalno djelo: "Biografski leksikon hrvatskih esperantista", 2002.

RAŠIĆ NIKOLA (1957. Požega), sociolog i lingvist. Razne funkcije u omladinskom  esperantskom  pokretu u zemlji, a kasnije i u svijetu. Od 1990.  do 2003. profesionalno radi u UEA, u Nizozemskoj, na organiziranju Svjetskih kongresa esperantista. Autor sociološke studije o esperantskom pokretu "Rondo Familia".

REHORIĆ ZVONKO  (1899. Zagreb), učitelj, službenik i statističar u zagrebačkom tramvajskom poduzeću (ZET). Velik organizacijski rad  (osnivanje kluba u ZET-u, predsjednik Hrvatskog saveza za esperanto 1949.-1957, tečajevi po školama, seminari...). Prevodio stare narodne pjesme i šlagere, što je tiskano u pjesmarici "Kantoj kaj romancoj en Esperanto".

ROTKVIĆ IVO   (1901. Mostari kod Čazme - 1983. Zagreb), pravnik, akademik, radio u Hrvatskom prirodoslovnom društvu. Jedan od najboljih esperantskih oratora i stilista. Dvadesetih godina dvadesetog stoljeća jedan od glavnih osnivača Jugoslavenskog esperantskog saveza. Održao mnoštvo predavanja o esperantu. Poznat u cijelom esperantskom svijetu i iskusan u jezičnim pitanjima, bio je članom Jezičnog odbora (od 1936.) i Akademije esperanta (od 1946.). Mnogo prevodio. Stekao glas jednog od najboljih esperantskih prevodilaca u svijetu, pogotovo prijevodom romana "Cezar" Mirka Jelušića (1934.). Brojni tečajevi i članci u nacionalnim novinama.

ŠERMENT MLADEN   (1920. Zagreb - 1999), kazališni glumac. Esperantist od 1936. Često nastupao na esperantskim susretima i vodio Dramsku grupu Studentskog esperantskog kluba u Zagrebu.

ŠPICER MAVRO  (1862. Našice - 1936. Zagreb), liječnik, vojnik. 1908. u Zagrebu osnovao Društvo hrvatskih esperantista i izdao prvi udžbenik esperanta u nas. U Budimpešti 1912. objavio "Kroataj Poeziaĵoj", antologiju hrvatske poezije.

ŠTIMEC SPOMENKA  (1949. Orehovica / Čakovec), profesor njemačkog i francuskog. Esperantist od 1965. Veoma aktivna u Zagrebu, profesionalno radi za esperanto (lutkarski festival PIF, Međunarodni centar za usluge u kulturi IKS,  tajnik Hrvatskog saveza za esperanto). Vodila mnoge tečajeve. Ističe se književnim djelima originalno pisanim na esperantu, član svjetske Udruge esperantskih pisaca i Esperantske akademije.

TAKAČ ŽELJKO (1927. Zagreb - 1982. Zagreb), novinar "Vjesnika". Zamjenik konzula Norveške u Jugoslaviji. Mnogo putovao, vodio tečajeve, održao stotine predavanja, te mnogo članaka i djela u esperantskim časopisima.

TIŠLJAR ZLATKO   (1945. Zagreb), diplomirao njemački i lingvistiku. Velik organizacijski rad u SEK-u, u Hrvatskoj i u Jugoslaviji. Više godina član    Komiteta UEA. Osnivač IKS-a (Međunarodni centar za usluge u kulturi), suosnivač PIF-a (Međunarodni lutkarski festival u Zagrebu, u početku uglavnom na esperantu). Razvijao Zagrebačku metodu učenja esperanta i prevodio na esperanto. Najznačajniji prijevod: "Na rubu pameti" M.Krleže. Od 1991. vodi esperantsku ustanovu Inter-kulturo u Sloveniji.

VANČIK BOŽIDAR (1909. Kaniža/Slav.Brod - 1970. Varaždin), sudac, istaknut esperantski prevodilac, stenografski stručnjak. Suosnivač društva u Varaždinu, vodio preko 30 tečajeva. Oko 70 prevedenih pjesama i proznih cjelina (poznata "Jama" I.G.Kovačića), originalne pjesme, udžbenik, stručna djela iz stenografije.

VELEBIT JOSIP  (1911. Rijeka - 2001.), srednjoškolski profesor. U esperantu se s golemom energijom bavio prevođenjem. Jedan od najistaknutijih naših prevoditelja (djela Andrića, Cesarića, Držića, Matoša, Kovačića, Krleže, Marinkovića itd.). Ugledan esperantski pjesnik, često nagrađivan.