ŠTO JE ESPERANTO?

To je planski međunarodni jezik, kojega je godine 1887. objavio poljski liječnik Lazar Ludwig Zamenhof. Namjena mu je unaprijediti komunikaciju među narodima. Premda su razni ljudi i prije, a i poslije Zamenhofa, projektirali brojne umjetne jezike, esperanto je jedini postao živim jezikom. Svi dosadašnji projekti tek su pokušaji, koji se ne mogu ni izdaleka mjeriti s esperantom.

Esperanto ima tri prednosti zbog kojih se esperantisti uzdaju u njegovu budućnost. Prvo, neutralan je, ne pripada određenom narodu kojemu bi donosio prednost nad ostalima. Drugo, nevjerojatno je lagan za učenje u odnosu na engleski, njemački, francuski i slične jezike. Treće, stogodišnja tradicija i zrelost.

Esperantisti ne žele ukinuti postojeće nacionalne jezike, niti ih zamijeniti isključivo esperantom, nego da svi postojeći jezici slobodno žive i napreduju, a da esperanto popuni prazan prostor između njih, kako bi svi ljudi na svijetu mogli komunicirati jedni s drugima. To bi, bez sumnje, doprinijelo tome da svijet bude mnogo bolji nego danas. A dok esperanto ne postane "drugi jezik za sve narode", dotle će on omogućavati komunikaciju i izvjesnu korist ili zadovoljstvo barem onima koji ga već danas žele, tj. samim esperantistima, što možete postati i Vi.

Što znači "drugi jezik za sve narode"? To znači da bi svakom čovjeku na prvom mjestu i dalje bio njegov materinski jezik, bez obzira kako malen ili velik. Na drugom mjestu bio bi esperanto, jer bez jednog zajedničkog jezika
sa strancem ne možete komunicirati. Tko želi ili treba, taj bi mogao učiti i treći, četvrti, peti jezik... Ali velika većina ljudi nakon esperanta ne bi za tim imala nikakve potrebe.

Esperanto nema nikakva uporišta u bilo kojem narodu, političkom mišljenju, religiji ili načinu života, no dopušta da se njime služe svi koji to žele, pa se kaže da je "esperantist svaka osoba koja poznaje međunarodni jezik esperanto i upotrebljava ga, bez obzira u koju svrhu". Tako imamo i grupe ili organizacije esperantista koji su se interesno povezali, kao npr. medicinare, matematičare, poštare, željezničare, pisce, izviđače, vegetarijance, vjerske grupe (katolici, bahaisti, evangelici, mormoni, spiritisti), ali i komuniste, pacifiste, ateiste, radio-amatere, šahiste, novinare i još desetke drugih.

Dakle, naučite li ovaj jezik, ne morate se odreći ničega što ste bili do tada. Možete ga čak koristiti i samo radi zabave, putovanja, dopisivanja ili upoznavanja raznih ljudi. Upravo to mnogi i čine, naročito mladi.

Esperanto je lagan iz triju razloga. Gramatika mu je pravilna i kratka. Rječnik je prilično internacionalan. To ne znači da su uzimane riječi "iz svih jezika pomalo", nego da su usvajane one riječi koje su i same već od prije ušle u mnoge nacionalne jezike. Treći razlog je sistematska tvorba riječi koja omogućuje vrlo lagano stvaranje novih riječi iz već postojećih, obilno se pri tome pomažući, između ostaloga, sistemom prefikasa i sufikasa.
Sve je to omogućilo esperantu da se razvije u jezik najlakši za učenje. Navodno je i više od deset puta lakši od velikih europskih jezika. Zamislite što ova tvrdnja znači: ono što se u tim jezicima uči nekoliko godina, u esperantu se uči toliko mjeseci, pa i manje! Time jezik postaje demokratičnijim - dostupan je daleko širem krugu ljudi nego li strani jezici koji se sada uče.

Njegov veći zamah uglavnom su kočili razni veliki "svjetski" jezici, koji su uzalud pokušavali svijetu nametnuti sebe same kao glavne. Sjetite se davnih vremena i latinskog jezika. Ili modernih vremena, kad su se potlačenim narodima nametali francuski, njemački, ruski... Esperantisti vjeruju da dugoročno čak niti engleski neće postići ni dio onoga što bi mogao esperanto, jer je engleski mnogo teži, a osim toga pripada određenom narodu. Izvorni govornici engleskog bili bi uvijek povlašteni, a mi ostali bismo s velikom mukom pokušavali dostići njihovo znanje engleskog, pri tome gotovo uvijek beznadno zaostajući za njima.

Trenutna prednost engleskog u broju govornika i kapitalu zato ne bi trebala biti presudna za odbacivanje esperanta. Bude li se jednog dana svijet opredijelio za esperanto, vrlo brzo bi se uložena sredstva vratila, a on bi, zbog lakoće učenja, daleko nadmašio engleski. Svijetom pak ne bi vladao tuđ jezik, niti jezik velesile, nego jezik kojega bi najrazličitiji narodi mogli osjećati svojim.

Zbog čega esperanto smatramo živim jezikom? Razlozi su brojni: svjetski kongres svake godine s dvije do pet tisuća sudionika, barem stotinjak manjih susreta godišnje, nekoliko radio stanica, par desetaka časopisa, bogata književnost, djeca kojima je esperanto jedan od materinskih jezika, ljudi koji žive od esperanta itd. Velike mogućnosti esperantu daje Internet, i on se uistinu sve više koristi...                             Davor Klobučar

povratak na glavnu stranicu Hrvatskog saveza za esperanto